Šta je medijator i koja je njegova funkcija
Medijator je neutralna treća strana koja pomaže stranama u sporu da postignu obostrano prihvatljivo rješenje. Za razliku od sudije, medijator nema ovlaštenje da donosi odluke koje su obavezujuće za strane. Njegova osnovna funkcija je facilitacija komunikacije, identificiranje interesa obje strane i pomoć u pronalaženju kreativnih rješenja koja zadovoljavaju potrebe svih učesnika u postupku.
Prema Zakonu o postupku medijacije u Bosni i Hercegovini, medijator je osoba koja je upisana u Registar medijatora i koja ispunjava zakonom propisane uslove za obavljanje medijacije. Zakon definiše medijatora kao osobu koja provodi postupak medijacije na nepristrasan i neutralan način, pomažući stranama da same pronađu rješenje za svoj spor.
Uloga medijatora je višestruka i obuhvata čitav niz aktivnosti koje se protežu od početnog kontakta sa stranama pa sve do potpisivanja konačnog sporazuma. Medijator mora posjedovati specifične vještine komunikacije, pregovaranja i upravljanja konfliktima, ali isto tako mora imati duboko razumijevanje pravnog okvira unutar kojeg strane djeluju.
Osnovna načela rada medijatora
Rad medijatora počiva na nekoliko temeljnih načela koja su definisana Zakonom o postupku medijacije i etičkim kodeksom za medijatore. Ova načela osiguravaju kvalitet i integritet postupka medijacije.
- Neutralnost i nepristrasnost — Medijator ne smije favorizovati nijednu stranu u postupku. On mora tretirati obje strane jednako i osigurati da svaka ima jednaku priliku da izrazi svoje stavove i interese. Ako medijator u bilo kojem trenutku osjeti da ne može ostati nepristrasan, dužan je povući se iz postupka.
- Dobrovoljnost — Medijacija je dobrovoljan postupak, a medijator ne može prisiliti strane da postignu sporazum. Strane mogu u svakom trenutku napustiti postupak medijacije bez ikakvih negativnih posljedica.
- Povjerljivost — Sve informacije iznesene tokom medijacije su povjerljive. Medijator ne smije otkrivati informacije koje je jedna strana podijelila u povjerenju, osim uz izričitu saglasnost te strane. Ovo načelo je ključno za izgradnju povjerenja između strana i medijatora.
- Samoodređenje strana — Medijator pomaže stranama da same donesu odluke. On ne nameće rješenja, već pomaže stranama da razumiju svoje opcije i posljedice svake od njih.
- Informisanost — Medijator je dužan osigurati da strane razumiju prirodu postupka medijacije, svoja prava i obaveze, te posljedice sporazuma koji postignu.
Kršenje bilo kojeg od ovih načela može dovesti do gubitka povjerenja strana, neuspjeha medijacije, pa čak i do disciplinskih mjera protiv medijatora u skladu sa propisima koji regulišu rad medijatora u BiH.
Konkretne aktivnosti medijatora tokom postupka
Medijator obavlja niz konkretnih aktivnosti tokom cijelog postupka medijacije. Svaka faza postupka zahtijeva različite vještine i pristupe od medijatora.
U fazi pripreme, medijator kontaktira obje strane, objašnjava postupak medijacije, utvrđuje da li je medijacija prikladan način rješavanja konkretnog spora i dogovara logistiku (vrijeme, mjesto, trajanje sesija). Medijator također provjerava postoji li sukob interesa koji bi mogao ugroziti njegovu nepristrasnost.
Na početku medijacijske sesije, medijator uspostavlja osnovna pravila ponašanja — uzajamno poštovanje, slušanje bez prekidanja, iskrenost i konstruktivnost. Ova pravila stvaraju sigurno okruženje u kojem se strane osjećaju slobodnima da otvoreno govore o svojim interesima i potrebama.
Tokom same medijacije, medijator koristi različite tehnike:
- Aktivno slušanje — Medijator pažljivo sluša svaku stranu, parafrazira njihove izjave i postavlja pojašnjavajuća pitanja kako bi osigurao razumijevanje.
- Reframing — Medijator preformulira negativne ili optužujuće izjave u neutralan jezik koji olakšava komunikaciju.
- Caucus (odvojeni sastanci) — Medijator se može sastati sa svakom stranom posebno kako bi dublje istražio njihove interese i pomogao im da razmotre različite opcije.
- Brainstorming — Medijator podstiče strane da generišu što više mogućih rješenja bez odmah ocjenjivanja njihove izvodljivosti.
- Testiranje realnosti — Medijator pomaže stranama da realno procijene svoje pozicije i alternative (BATNA — Best Alternative to a Negotiated Agreement).
Kvalifikacije i obuka medijatora u BiH
Da bi osoba mogla obavljati funkciju medijatora u Bosni i Hercegovini, mora ispuniti određene zakonske uslove. Prema Zakonu o postupku medijacije, medijator mora biti poslovno sposoban državljanin BiH koji je završio obuku za medijatora u trajanju od najmanje 40 sati i koji je upisan u Registar medijatora.
Obuka za medijatore obuhvata teorijski i praktični dio. Teorijski dio uključuje učenje o pravnom okviru medijacije, komunikacijskim vještinama, tehnikama pregovaranja i upravljanju konfliktima. Praktični dio obuhvata simulacije medijacija, igranje uloga i superviziran rad sa stvarnim slučajevima.
„Medijator nije sudija — on ne odlučuje ko je u pravu, a ko u krivu. Medijator je facilitator koji pomaže stranama da same pronađu rješenje koje je obostrano prihvatljivo i koje odgovara njihovim stvarnim interesima i potrebama."
Pored formalne obuke, uspješan medijator mora posjedovati određene lične kvalitete: strpljenje, empatiju, sposobnost aktivnog slušanja, kreativnost u pronalaženju rješenja i sposobnost upravljanja emocijama — kako svojim, tako i emocijama strana u postupku.
Kontinuirano stručno usavršavanje je također obaveza medijatora. Asocijacija medijatora u BiH organizuje redovne edukacije, radionice i konferencije na kojima medijatori mogu unaprijediti svoje vještine i razmijeniti iskustva sa kolegama.
Razlika između medijatora, arbitra i sudije
Mnogi građani ne razlikuju jasno uloge medijatora, arbitra i sudije. Razumijevanje ovih razlika je ključno za donošenje informisane odluke o načinu rješavanja spora.
Sudija je državni službenik koji vodi sudski postupak u skladu sa Zakonom o parničnom postupku i donosi obavezujuću odluku (presudu) na osnovu dokaza iznesenih tokom postupka. Sudski postupak je formalan, javan i može trajati više godina. Strane imaju pravo žalbe na presudu.
Arbitar je osoba (ili panel osoba) koja vodi arbitražni postupak i donosi obavezujuću odluku (arbitražnu odluku). Arbitraža je manje formalna od sudskog postupka, ali arbitar ipak ima ovlaštenje da donese odluku za strane. Arbitražna odluka je, u pravilu, konačna i protiv nje se ne može izjaviti žalba u meritumu.
Medijator, za razliku od sudije i arbitra, nema ovlaštenje da donosi bilo kakve odluke. Njegova uloga je isključivo facilitativna — on pomaže stranama da same donesu odluku. Sporazum postignut u medijaciji je rezultat volje strana, a ne odluke treće osobe. Upravo zbog toga medijacija ima znatno veći stepen dobrovoljnog poštovanja postignutog sporazuma u odnosu na sudske presude.
- Sudija — donosi obavezujuću presudu, formalan postupak, mogućnost žalbe
- Arbitar — donosi obavezujuću arbitražnu odluku, poluformalan postupak, ograničena mogućnost osporavanja
- Medijator — ne donosi odluke, facilitira komunikaciju, strane same donose odluku
Kada angažovati medijatora i kako ga pronaći
Medijator se može angažovati u gotovo svakom sporu u kojem strane žele pokušati postići sporazumno rješenje. Posebno je efikasan u sporovima gdje strane imaju trajni odnos koji žele očuvati — porodični sporovi, poslovni sporovi, radni sporovi, komšijski sporovi i nasljedni sporovi.
Prema Zakonu o parničnom postupku, sud može predložiti stranama da pokušaju riješiti spor medijacijom u svakoj fazi postupka. Mnogi sudovi u BiH aktivno promoviraju medijaciju i upućuju strane na postupak medijacije prije zakazivanja ročišta.
Medijatora možete pronaći putem Registra medijatora koji vodi Ministarstvo pravde, putem asocijacija medijatora u BiH, ili uz pomoć advokata koji su ujedno i ovlašteni medijatori. Prilikom izbora medijatora, preporučuje se obratiti pažnju na njegovo iskustvo u vrsti spora koji imate, obuku koju je završio, reference i stil rada.
Angažovanje iskusnog medijatora značajno povećava šanse za uspješan ishod medijacije. Dobar medijator će pomoći stranama da prevaziđu komunikacijske barijere, identifikuju zajedničke interese i pronađu kreativna rješenja koja zadovoljavaju potrebe svih strana u sporu.
Važno je napomenuti da medijator, čak i ako je po profesiji advokat, ne smije davati pravne savjete nijednoj od strana u postupku medijacije. Njegova uloga je strogo neutralna i facilitativna. Strane imaju pravo angažovati svoje advokate koji ih mogu savjetovati tokom medijacije i pomoći im u razumijevanju pravnih aspekata mogućeg sporazuma.