Nasljedno pravo

Isključenje nasljednika iz nasljedstva — Razlozi i postupak

Elvedina Saburović |

Uvod — Institut isključenja nasljednika

Isključenje nasljednika iz nasljedstva (razbaštinjenje, ekshereditacija) predstavlja jedno od najdrastičnijih ovlaštenja ostavitelja u nasljednom pravu. Ovim institutom, ostavitelj može lišiti nužnog nasljednika njegovog zakonski garantovanog prava na nužni dio. Zakon o nasljeđivanju Federacije BiH (Službene novine FBiH, br. 80/14) i Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske (Službeni glasnik RS, br. 1/09) strogo ograničavaju mogućnost isključenja — ono je dopušteno samo iz taksativno navedenih razloga i mora biti učinjeno u zakonom propisanoj formi.

U praksi, isključenje nasljednika je relativno rijetko, ali kada do njega dođe, gotovo uvijek izaziva sporove. Isključeni nasljednik najčešće pobija isključenje, tvrdeći da razlozi za isključenje nisu postojali ili da formalni uvjeti nisu ispunjeni. U ovom članku detaljno ćemo objasniti razloge, postupak i pravne posljedice isključenja nasljednika.

Razlozi za isključenje nasljednika

Ostavitelj može isključiti iz nasljedstva nužnog nasljednika koji se teže ogriješio prema njemu. Zakon taksativno navodi razloge za isključenje:

Razlozi za isključenje su taksativni, što znači da ostavitelj ne može isključiti nasljednika iz drugih razloga osim onih zakonom navedenih. Subjektivno nezadovoljstvo ostavitelja ili neslaganje sa životnim izborima nasljednika nije dovoljan razlog za isključenje.

Važno je naglasiti da razlog za isključenje mora postojati u vrijeme sačinjavanja testamenta. Ako nasljednik naknadno popravi svoje ponašanje (npr. prestane sa nemoralnim životom), isključenje i dalje ostaje na snazi, osim ako ostavitelj ne opozove isključenje.

Forma isključenja — Kako se vrši isključenje

Isključenje nasljednika vrši se isključivo testamentom. Ostavitelj mora u testamentu izričito navesti da isključuje određenog nasljednika i navesti razlog isključenja. Formalni zahtjevi su:

Ostavitelj ne mora navesti dokaze za razlog isključenja, ali razlog mora biti istinit. U slučaju spora, nasljednici koji tvrde da je isključenje opravdano moraju dokazati postojanje razloga.

Razlika između isključenja i lišenja nasljedstva

Zakon o nasljeđivanju razlikuje dva srodna, ali različita instituta — isključenje i lišenje:

Isključenje (ekshereditacija):

Lišenje (deprivacija) u korist potomaka:

Lišenje u korist potomaka predstavlja blaži oblik ograničenja nasljednog prava. Ostavitelj može lišiti nasljednika nužnog dijela ako nasljednik ima potomke, čime nužni dio prelazi na potomke nasljednika. Ovo se najčešće koristi kada je nasljednik prezadužen ili rasipan.

Pobijanje isključenja pred sudom

Isključeni nasljednik ima pravo pobijati isključenje tužbom pred nadležnim sudom. Tužba se podnosi protiv ostalih nasljednika koji se koriste isključenjem.

Osnovi za pobijanje isključenja:

U postupku pobijanja, teret dokazivanja zavisi od osnova. Ako tužilac (isključeni nasljednik) tvrdi da razlog ne postoji, teret dokazivanja postojanja razloga leži na tuženim (nasljednicima koji tvrde da je isključenje opravdano).

Praktični savjeti

S obzirom na složenost instituta isključenja, preporučujemo:

Isključenje nasljednika je ozbiljan korak sa dalekosežnim pravnim posljedicama. Bilo da ste ostavitelj koji razmatra isključenje ili nasljednik koji je isključen, stručna pravna pomoć je neophodna za zaštitu vaših prava i interesa.

Trebate pravnu pomoć?

Ako imate pitanja u vezi sa temom ovog članka ili trebate stručnu pravnu pomoć, kontaktirajte advokatsku kancelariju Elvedina Saburović za besplatne inicijalne konsultacije.

Zakažite konsultacije

Povezani članci: