Porodično pravo

Hraniteljstvo u BiH — Ko može biti hranitelj i koja su prava

Elvedina Saburović |

Pojam i značaj hraniteljstva u pravnom sistemu BiH

Hraniteljstvo (udomiteljstvo) je oblik zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske brige kojim se dijete privremeno smješta u drugu porodicu — hraniteljsku porodicu — koja mu pruža njegu, odgoj i obrazovanje do trenutka kada se steknu uslovi za povratak u biološku porodicu ili za drugo trajno rješenje. Za razliku od usvojenja, hraniteljstvo ne prekida pravne veze između djeteta i njegovih bioloških roditelja.

U Bosni i Hercegovini, hraniteljstvo je regulisano Porodičnim zakonom Federacije BiH ("Službene novine FBiH", br. 35/05, 41/05, 31/14), Porodičnim zakonom Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br. 54/02, 41/08, 63/14), te podzakonskim aktima koji detaljnije uređuju ovu oblast. Poseban značaj imaju i entitetski zakoni o socijalnoj zaštiti koji regulišu prava i naknade hranitelja.

Hraniteljstvo se smatra najprikladnijim oblikom alternativne brige za djecu, jer im omogućava odrastanje u porodičnom okruženju, što je daleko povoljnije za njihov psihosocijalni razvoj nego institucionalni smještaj. Konvencija o pravima djeteta, koju je BiH ratificirala, naglašava pravo djeteta na porodičnu sredinu i obavezu države da osigura alternativnu brigu za djecu koja to trebaju.

Uslovi za postajanje hraniteljem

Da bi osoba ili porodica mogla postati hranitelj, mora ispunjavati niz uslova propisanih zakonom. Centar za socijalni rad, kao nadležni organ, provodi procjenu podobnosti potencijalnih hranitelja kroz detaljnu proceduru koja obuhvata više aspekata.

Osnovni uslovi koje mora ispunjavati hranitelj:

Pored formalnih uslova, centar za socijalni rad procjenjuje i motivaciju potencijalnog hranitelja, njegovu sposobnost za pružanje emocionalne podrške djetetu, te spremnost na saradnju sa stručnim timom i biološkom porodicom djeteta. Procjena se vrši kroz intervjue, posjete domu, psihološko testiranje i provjeru referenci.

"Hraniteljstvo je oblik zbrinjavanja djeteta bez roditeljskog staranja ili djeteta čiji razvoj je ometen porodičnim prilikama, kojim se djetetu obezbjeđuje zamjenska porodična sredina." — Porodični zakon FBiH

Postupak odobravanja hraniteljstva

Postupak za postajanje hraniteljem pokreće se podnošenjem zahtjeva centru za socijalni rad prema prebivalištu podnosioca. Proces se odvija u više faza i može trajati nekoliko mjeseci.

Prva faza uključuje informativni razgovor u centru za socijalni rad, gdje se potencijalni hranitelji upoznaju sa suštinom hraniteljstva, pravima i obavezama, te procedurom odobravanja. Nakon toga, podnosioci dostavljaju potrebnu dokumentaciju: lične dokumente, ljekarsko uvjerenje, uvjerenje o nekažnjavanju, potvrdu o zaposlenju i primanjima, te dokaz o stambenim uslovima.

Druga faza obuhvata edukaciju potencijalnih hranitelja. Centar za socijalni rad organizira obuku koja obuhvata teme poput razvojnih potreba djece, posljedica traumatskih iskustava, tehnika pozitivnog roditeljstva, te prava i obaveza hranitelja. Edukacija traje od nekoliko dana do nekoliko sedmica, ovisno o programu centra.

Treća faza je procjena podobnosti, koju provodi stručni tim centra za socijalni rad (socijalni radnik, psiholog, pedagog). Tim provodi posjete domu, individualne i zajedničke razgovore sa svim članovima domaćinstva, te psihološku procjenu. Na osnovu sveobuhvatne procjene, centar donosi rješenje o podobnosti ili nepodobnosti za hraniteljstvo.

Ukoliko je procjena pozitivna, hraniteljska porodica se upisuje u registar hraniteljskih porodica i čeka na uparivanje sa djetetom čije potrebe odgovaraju mogućnostima i karakteristikama hraniteljske porodice.

Prava i obaveze hranitelja

Hraniteljstvo podrazumijeva niz prava i obaveza, kako za hranitelja, tako i za dijete i biološke roditelje. Jasno razumijevanje ovih prava i obaveza ključno je za uspješno funkcioniranje hraniteljskog odnosa.

Osnovne obaveze hranitelja uključuju:

S druge strane, hranitelj ima pravo na:

Vrste hraniteljstva i trajanje smještaja

U praksi BiH razlikuju se nekoliko vrsta hraniteljstva, prilagođenih različitim potrebama djece i okolnostima.

Standardno hraniteljstvo je najčešći oblik, namijenjeno djeci koja trebaju dugoročni smještaj izvan biološke porodice. Dijete ostaje u hraniteljskoj porodici dok se ne steknu uslovi za povratak u biološku porodicu, usvojenje ili osamostaljivanje.

Urgentno (hitno) hraniteljstvo namijenjeno je situacijama kada dijete treba hitno izmjestiti iz porodice, najčešće zbog nasilja, zanemarivanja ili napuštanja. Hitni smještaj je privremen i traje do donošenja trajnijeg rješenja.

Specijalizirano hraniteljstvo namijenjeno je djeci sa posebnim potrebama — djeci sa invaliditetom, hroničnim bolestima, poremećajima u ponašanju ili djeci koja su pretrpjela teške traume. Specijalizirani hranitelji prolaze dodatnu obuku i primaju veću naknadu.

Srodničko hraniteljstvo podrazumijeva smještaj djeteta kod srodnika — baka, djedova, tetki, ujaka i slično. Ovaj oblik hraniteljstva je posebno poželjan jer omogućava djetetu da ostane u poznatom porodičnom okruženju.

Trajanje hraniteljskog smještaja zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja. Centar za socijalni rad redovno preispituje potrebu za nastavkom smještaja, u pravilu svakih šest mjeseci. Smještaj može trajati od nekoliko mjeseci do punoljetstva djeteta, a u nekim slučajevima i duže — ukoliko se dijete nalazi na redovnom školovanju, smještaj se može produžiti do završetka obrazovanja.

Prestanak hraniteljstva i podrška nakon smještaja

Hraniteljski smještaj prestaje na nekoliko načina: povratkom djeteta u biološku porodicu, usvojenjem djeteta, navršavanjem punoljetstva ili sporazumnim prestankom. Centar za socijalni rad može donijeti odluku o prestanku smještaja i ukoliko utvrdi da hraniteljska porodica više ne ispunjava uslove ili ne pruža adekvatnu brigu djetetu.

Odluka o prestanku smještaja i povratku djeteta u biološku porodicu donosi se nakon detaljne procjene da su se okolnosti koje su dovele do smještaja promijenile i da biološka porodica može osigurati adekvatnu brigu za dijete. Ovaj proces uključuje postepenu reintegraciju, sa kontroliranim kontaktima i podrškom stručnog tima.

Za djecu koja napuštaju hraniteljski smještaj po navršavanju punoljetstva, postoje programi podrške za osamostaljivanje koji uključuju pomoć u pronalaženju smještaja, zaposlenja i nastavku obrazovanja. Međutim, u praksi, ovi programi su često nedovoljno razvijeni, što predstavlja značajan izazov za mlade koji napuštaju alternativnu brigu.

Hraniteljstvo je plemenita i zahtjevna uloga koja može značajno promijeniti život djeteta. Za sve zainteresirane, preporučuje se kontaktirati nadležni centar za socijalni rad radi detaljnih informacija o postupku i uslovima, kao i konsultacija sa advokatom koji se bavi porodičnim pravom radi razumijevanja pravnog okvira i zaštite prava svih uključenih strana.

Trebate pravnu pomoć?

Ako imate pitanja u vezi sa temom ovog članka ili trebate stručnu pravnu pomoć, kontaktirajte advokatsku kancelariju Elvedina Saburović za besplatne inicijalne konsultacije.

Zakažite konsultacije