Pravo na kontakt kao osnovno pravo djeteta i roditelja
Pravo djeteta na održavanje kontakta sa oba roditelja jedno je od temeljnih prava zagarantovanih kako domaćim zakonodavstvom, tako i međunarodnim konvencijama. Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, koju je Bosna i Hercegovina ratificirala, u članu 9. stav 3. izričito predviđa pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da održava lični odnos i neposredan kontakt sa oba roditelja na redovnoj osnovi.
U domaćem zakonodavstvu, Porodični zakon Federacije BiH ("Službene novine FBiH", br. 35/05, 41/05, 31/14) i Porodični zakon Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br. 54/02, 41/08, 63/14) regulišu pravo na kontakt kao recipročno pravo — pravo djeteta da održava kontakt sa roditeljem s kojim ne živi, ali i pravo tog roditelja da održava kontakt sa djetetom.
Važno je naglasiti da pravo na kontakt nije apsolutno — ono može biti ograničeno ili čak potpuno zabranjeno ukoliko bi kontakt bio štetan za dijete. Sud uvijek polazi od najboljeg interesa djeteta kao primarnog kriterija pri donošenju odluke o kontaktu.
Kako sud određuje raspored kontakta
Prilikom razvoda braka ili u posebnom postupku, sud donosi odluku o načinu i rasporedu održavanja kontakta između djeteta i roditelja s kojim dijete ne živi. Ovu odluku sud može donijeti na osnovu sporazuma roditelja ili, u nedostatku sporazuma, na osnovu vlastite procjene zasnovane na dokazima i mišljenju stručnjaka.
Prilikom određivanja rasporeda kontakta, sud uzima u obzir sljedeće faktore:
- Uzrast djeteta — za mlađu djecu, kontakti su obično kraći ali češći, dok za stariju djecu mogu uključivati prenoćišta i duže boravke
- Emocionalna vezanost — sud procjenjuje kvalitet odnosa između djeteta i roditelja
- Udaljenost prebivališta roditelja — praktične mogućnosti za realizaciju kontakta
- Radne obaveze roditelja — raspored se prilagođava mogućnostima oba roditelja
- Želje djeteta — sud uvažava mišljenje djeteta srazmjerno njegovom uzrastu i zrelosti
- Dosadašnji odnos — kako je kontakt funkcionisao do pokretanja postupka
Uobičajeni raspored kontakta u praksi sudova u BiH uključuje viđanje svake druge sedmice vikendom (od petka popodne do nedjelje popodne), jedan dan tokom sedmice, podjelu praznika i školskih raspusta, te posebne aranžmane za rođendane i druge važne datume.
"Roditelj koji ne vrši roditeljsko staranje ima pravo i dužnost da održava lične odnose i neposredne kontakte sa djetetom, osim ako sud ne odluči drugačije." — Porodični zakon FBiH
Uloga centra za socijalni rad i vještaka
U postupcima koji se tiču kontakta djeteta sa roditeljem, sud redovno traži mišljenje centra za socijalni rad kao organa starateljstva. Centar za socijalni rad provodi socijalni izvještaj koji obuhvata procjenu porodičnih okolnosti, sposobnosti roditelja, potreba djeteta i preporuku o najadekvatnijem rasporedu kontakta.
Stručni tim centra za socijalni rad — koji uključuje socijalnog radnika, psihologa i pedagoga — provodi razgovore sa oba roditelja, djetetom (ako je odgovarajućeg uzrasta), te po potrebi sa drugim relevantnim osobama (nastavnicima, ljekarima). Na osnovu sveobuhvatne procjene, centar sudu dostavlja nalaz i mišljenje sa preporukom.
U složenijim slučajevima, sud može angažovati sudskog vještaka — najčešće psihologa ili psihijatra — koji provodi detaljno vještačenje odnosa između roditelja i djeteta. Vještačenje može uključivati psihološko testiranje, opservaciju interakcije roditelja i djeteta, te analizu specifičnih okolnosti slučaja.
Mišljenje centra za socijalni rad i sudskih vještaka nije obavezujuće za sud, ali sud ga u praksi u velikoj mjeri uvažava, posebno u pogledu stručne procjene psiholoških i emocionalnih aspekata odnosa roditelja i djeteta.
Ograničenje i zabrana kontakta
U određenim situacijama, sud može ograničiti ili potpuno zabraniti kontakt između djeteta i roditelja. Ovo su izuzetne mjere koje se primjenjuju samo kada je to neophodno radi zaštite djeteta od štetnih uticaja.
Sud može ograničiti kontakt tako da se viđanje odvija:
- Pod nadzorom centra za socijalni rad ili treće osobe
- U prostorijama centra za socijalni rad
- U kraćem trajanju nego što bi inače bilo primjereno
- Bez prenoćišta
Potpuna zabrana kontakta dolazi u obzir u sljedećim situacijama:
- Kada postoji utvrđeno nasilje roditelja prema djetetu ili drugom roditelju
- Kada postoji opasnost od otmice djeteta
- Kada roditelj ima ozbiljan problem sa zavisnostima koji ugrožava sigurnost djeteta
- Kada kontakt uzrokuje ozbiljnu emocionalnu štetu djetetu, što je potvrđeno stručnim nalazom
Mjere ograničenja i zabrane kontakta su uvijek privremene i podložne preispitivanju. Roditelj može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za izmjenu odluke, ako se okolnosti koje su dovele do ograničenja ili zabrane promijene.
Provođenje odluke o kontaktu i pravni lijekovi
Jedna od najvećih praktičnih poteškoća u oblasti prava na kontakt je provođenje sudskih odluka. Nažalost, u praksi se često dešava da roditelj koji ima starateljstvo opstruira ili onemogućava kontakt drugog roditelja sa djetetom, kršeći time sudsku odluku.
U slučaju nepoštovanja odluke o kontaktu, roditelj čije je pravo povrijeđeno ima na raspolaganju nekoliko pravnih mogućnosti:
- Prijedlog za izvršenje — roditelj može podnijeti prijedlog sudu za prinudno izvršenje odluke o kontaktu. Sud može izreći novčane kazne roditelju koji opstruira kontakt
- Prijava centru za socijalni rad — centar za socijalni rad može intervenisati i upozoriti roditelja na obavezu poštovanja sudske odluke
- Zahtjev za promjenu starateljstva — sistemska opstrukcija kontakta može biti osnov za pokretanje postupka za promjenu starateljstva, jer sposobnost roditelja da podrži odnos djeteta sa drugim roditeljem je jedan od kriterija za dodjelu starateljstva
- Krivična prijava — u ekstremnim slučajevima, onemogućavanje kontakta može predstavljati krivično djelo oduzimanja maloljetne osobe
Protiv prvostepene odluke o kontaktu, nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu kantonalnom ili okružnom sudu. Žalba u pravilu ne odgađa izvršenje odluke, što znači da se kontakt mora održavati prema utvrđenom rasporedu i tokom trajanja žalbenog postupka.
Kontakt sa drugim srodnicima i praktični savjeti
Pravo na kontakt ne odnosi se samo na roditelje. Porodični zakon predviđa da i drugi srodnici — posebno bake i djedovi — imaju pravo na održavanje kontakta sa djetetom, pod uslovom da je to u interesu djeteta. U praksi, bake i djedovi mogu podnijeti sudu zahtjev za određivanje kontakta sa unukom, posebno u situacijama kada je jedan roditelj preminuo ili je lišen roditeljskog prava.
Za roditelje koji se suočavaju sa pitanjima vezanim za kontakt sa djetetom, važno je imati na umu nekoliko praktičnih savjeta. Prije svega, preporučuje se pokušati postići sporazum sa drugim roditeljem, jer sporazumno rješenje je uvijek u boljem interesu djeteta od sudskog postupka. Sporazum o kontaktu može se zaključiti uz pomoć medijatora ili advokata i podnijeti sudu na odobrenje.
Ukoliko sporazum nije moguć, roditelj treba dokumentirati sve pokušaje kontakta i slučajeve opstrukcije — čuvati poruke, bilježiti datume neuspjelih kontakata i prikupljati svjedoke. Ova dokumentacija može biti od ključne važnosti u sudskom postupku.
Najvažnije je u cijelom procesu staviti dijete na prvo mjesto. Dijete ne treba biti sredstvo pritiska ili manipulacije između roditelja. Kontakt sa oba roditelja je pravo djeteta, a ne privilegija roditelja, i trebao bi se realizirati na način koji dijete doživljava kao pozitivno i sigurno iskustvo. Angažovanje advokata specijaliziranog za porodično pravo može značajno pomoći u zaštiti prava na kontakt i pronalaženju rješenja koje je u najboljem interesu djeteta.