Pojam međunarodnog razvoda braka
Međunarodni razvod braka nastaje kada brakorazvodna situacija sadrži element inostranosti — odnosno, kada su supružnici različitih državljanstava, kada žive u različitim državama ili kada je brak sklopljen u inostranstvu. U savremenom kontekstu, sa velikim brojem bh. državljana koji žive i rade u inostranstvu, pitanje međunarodnog razvoda braka postaje sve aktuelnije i složenije.
Ključna pitanja koja se postavljaju kod međunarodnog razvoda su: koji sud je nadležan za postupanje, koje materijalno pravo se primjenjuje na razvod, te da li će se strana presuda o razvodu priznati u BiH i obrnuto. Odgovori na ova pitanja zavise od konkretnih okolnosti svakog slučaja, bilateralnih ugovora između država i primjenjivih pravnih propisa.
Pravni okvir za rješavanje ovih pitanja u Bosni i Hercegovini čine Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 43/82, 72/82), koji se primjenjuje na osnovu Zakona o primjeni određenih zakona koji su preuzeti sa bivšeg državnog nivoa, te bilateralni ugovori o pravnoj pomoći koje je BiH zaključila sa drugim državama.
Nadležnost sudova u BiH za međunarodni razvod
Pitanje nadležnosti suda u međunarodnim brakorazvodnim sporovima regulisano je pravilima o međunarodnoj nadležnosti. Prema važećim propisima u BiH, sud u Bosni i Hercegovini je nadležan za razvod braka u sljedećim slučajevima:
- Oba supružnika su državljani BiH — bez obzira na to gdje žive, sud u BiH je nadležan ako bar jedan supružnik pokrene postupak pred domaćim sudom
- Tuženi ima prebivalište u BiH — prema općem pravilu o nadležnosti, sud u BiH je nadležan ako tuženi supružnik ima prebivalište na teritoriji BiH
- Tužilac ima prebivalište u BiH — pod određenim uslovima, sud u BiH može biti nadležan i kada tužilac (onaj koji pokreće postupak) ima prebivalište u BiH, a tuženi živi u inostranstvu
- Posljednje zajedničko prebivalište — ukoliko su supružnici posljednji put zajedno živjeli u BiH, sud može zasnovati nadležnost po tom osnovu
Važno je napomenuti da nadležnost suda u BiH ne isključuje automatski nadležnost suda u drugoj državi. Moguća je situacija paralelnih postupaka — litispendencija — gdje su oba suda nadležna. U takvim slučajevima, sud koji je prvi pokrenuo postupak u pravilu ima prednost, ali konačno rješenje zavisi od konkretnih propisa i bilateralnih ugovora.
Primjenjivo pravo na razvod braka
Kada sud u BiH utvrdi svoju nadležnost za međunarodni razvod, sljedeće pitanje je koje materijalno pravo će primijeniti — domaće pravo BiH ili strano pravo. Pravila o primjenjivom pravu sadržana su u Zakonu o rješavanju sukoba zakona.
Prema članu 35. ovog zakona, na razvod braka primjenjuje se pravo države čiji su oba supružnika državljani u vrijeme pokretanja postupka. Ako su supružnici različitog državljanstva, primjenjuje se kumulativno pravo obje države čiji su državljani. Ukoliko se prema pravu jedne države razvod ne može izreći, ali se može prema pravu druge, primijenit će se pravo koje dopušta razvod.
U praksi, najčešće situacije su:
- Oba supružnika su bh. državljani — primjenjuje se Porodični zakon FBiH ili Porodični zakon RS, ovisno o entitetu u kojem se vodi postupak
- Jedan supružnik je bh. državljanin, a drugi strani — primjenjuje se pravo obje države kumulativno, ali ako pravo jedne države ne dopušta razvod, primijenit će se pravo koje ga dopušta
- Oba supružnika su strani državljani — primjenjuje se pravo države čiji su državljani, uz mogućnost primjene javnog poretka BiH kao korektiva
"Za razvod braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe. Ako su bračni drugovi državljani raznih država, za razvod braka mjerodavna su kumulativno prava obiju država čiji su oni državljani." — Zakon o rješavanju sukoba zakona, čl. 35.
Priznavanje stranih sudskih odluka o razvodu u BiH
Ukoliko je razvod braka proveden pred sudom strane države, ta odluka se ne priznaje automatski u BiH. Potrebno je provesti postupak priznavanja strane sudske odluke pred nadležnim sudom u BiH. Ovaj postupak regulisan je Zakonom o parničnom postupku, kao i relevantnim bilateralnim ugovorima.
Da bi strana presuda o razvodu bila priznata u BiH, potrebno je ispuniti sljedeće uslove:
- Presuda mora biti pravosnažna prema pravu države u kojoj je donesena
- Sud koji je donio presudu morao je biti nadležan prema pravilima međunarodnog privatnog prava
- Tuženom mora biti uredno uručena tužba i omogućeno učešće u postupku
- Priznavanje presude ne smije biti u suprotnosti sa javnim poretkom BiH
- Ne smije postojati pravosnažna presuda domaćeg suda o istoj stvari ili ranije pokrenut postupak pred domaćim sudom
Postupak priznavanja pokreće se prijedlogom jednog od supružnika. Uz prijedlog se prilaže ovjerena kopija strane presude sa klauzulom pravosnažnosti, ovjereni prevod presude na jedan od službenih jezika u BiH, te dokaz da je tuženom bila uredno uručena tužba. Sud donosi rješenje o priznavanju ili odbijanju priznavanja strane presude.
Bilateralni ugovori o pravnoj pomoći
Bosna i Hercegovina je zaključila bilateralne ugovore o pravnoj pomoći sa nizom država, koji mogu značajno pojednostaviti postupak međunarodnog razvoda. Ovi ugovori regulišu pitanja nadležnosti, primjenjivog prava, priznavanja i izvršenja stranih odluka, te uzajamne pravne pomoći.
Među najvažnijim bilateralnim ugovorima su oni zaključeni sa:
- Republikom Srbijom
- Republikom Hrvatskom
- Crnom Gorom
- Republikom Turskom
- Saveznom Republikom Njemačkom
- Republikom Austrijom
Primjerice, bilateralni ugovor sa Republikom Hrvatskom predviđa da se presude o razvodu braka donesene u jednoj državi priznaju u drugoj bez posebnog postupka, pod uslovom da su ispunjeni osnovni uslovi za priznavanje. Slično tome, ugovor sa Srbijom olakšava postupak priznavanja presuda među ovim državama.
Ukoliko bilateralni ugovor ne postoji sa određenom državom, primjenjuju se opća pravila međunarodnog privatnog prava i princip reciprociteta. U praksi, to znači da priznavanje strane presude može biti složenije i vremenski zahtjevnije.
Praktični aspekti međunarodnog razvoda
Međunarodni razvod braka nosi niz praktičnih izazova koji ga čine složenijim od domaćeg razvoda. Jedan od glavnih problema je dostava sudskih pismena u inostranstvo. Prema pravilima međunarodnog procesnog prava, dostava se vrši diplomatskim putem ili putem nadležnih organa, što može trajati mjesecima.
Poseban izazov predstavlja pitanje troškova postupka. Međunarodni razvod može zahtijevati angažovanje advokata u više jurisdikcija, prevod dokumenata, apostille ovjere i slanje dokumentacije između država. Sve to značajno povećava troškove u odnosu na domaći postupak razvoda.
Pitanje starateljstva nad djecom u međunarodnom kontekstu regulisano je, između ostalog, Haškom konvencijom o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece (1980), koju je BiH ratificirala. Ova konvencija osigurava brz povratak djece koja su nezakonito odvedena ili zadržana u drugoj državi potpisnici.
Za bh. državljane koji žive u inostranstvu, važno je znati da mogu pokrenuti postupak razvoda pred diplomatsko-konzularnim predstavništvom BiH, ali samo ako su oba supružnika bh. državljani i saglasni sa sporazumnim razvodom. U suprotnom, postupak se mora voditi pred nadležnim sudom.
Angažovanje advokata sa iskustvom u međunarodnom porodičnom pravu je od izuzetne važnosti kod međunarodnog razvoda. Advokat može pomoći u utvrđivanju najpovoljinije jurisdikcije za pokretanje postupka, pripremi potrebne dokumentacije, komunikaciji sa stranim sudovima i advokatima, te u postupku priznavanja stranih presuda. Pravovremeno pravno savjetovanje može uštedjeti značajno vrijeme i finansijska sredstva u ovako složenim postupcima.