Pravni okvir zaštite od nasilja u porodici u BiH
Nasilje u porodici predstavlja ozbiljan društveni problem i kršenje osnovnih ljudskih prava. U Bosni i Hercegovini, zaštita od nasilja u porodici regulisana je na više nivoa — entitetskim zakonima o zaštiti od nasilja u porodici, krivičnim zakonima i porodičnim zakonima, kao i međunarodnim konvencijama čija je BiH potpisnica.
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH ("Službene novine FBiH", br. 20/13) i odgovarajući Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br. 102/12, 108/13, 82/15) definišu nasilje u porodici i propisuju mjere zaštite žrtava. Ovi zakoni pokrivaju širok spektar nasilnog ponašanja, uključujući fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje.
Nasilje u porodici može biti usmjereno prema supružniku ili bivšem supružniku, vanbračnom partneru, djeci, roditeljima, drugim srodnicima koji žive u zajedničkom domaćinstvu, te osobama koje su u intimnoj vezi. Zakon štiti sve žrtve bez obzira na pol, starost ili srodstvo sa nasilnikom.
Oblici nasilja u porodici koje zakon prepoznaje
Zakon prepoznaje više oblika nasilja u porodici, a važno je znati da nasilje nije samo fizičko — psihičko i ekonomsko nasilje također su kažnjivi oblici ponašanja.
- Fizičko nasilje — udaranje, guranje, šamaranje, davljenje, bacanje predmeta, upotreba oružja ili drugih predmeta kao sredstva napada, ograničavanje slobode kretanja
- Psihičko nasilje — prijetnje, zastrašivanje, ponižavanje, vrijeđanje, ucjenjivanje, kontrolirajuće ponašanje, izolacija od porodice i prijatelja, uhođenje
- Seksualno nasilje — prisilni seksualni odnos, seksualno uznemiravanje, prisiljavanje na nedozvoljene seksualne radnje
- Ekonomsko nasilje — oduzimanje ili kontrola finansijskih sredstava, zabrana zapošljavanja, oduzimanje imovine, prisiljavanje na finansijsku zavisnost
"Nasilje u porodici je svako djelo fizičkog, seksualnog, psihičkog, ekonomskog i drugog nasilja kojim član porodice ugrožava mir, psihički ili fizički integritet ili slobodu drugog člana porodice." — Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH
Kako prijaviti nasilje — korak po korak
Prijavljivanje nasilja u porodici prvi je i najvažniji korak ka zaštiti žrtve. U BiH postoji više institucija kojima se žrtva može obratiti, a svaka od njih ima specifičnu ulogu u sistemu zaštite.
Policija — u hitnim situacijama, žrtva treba pozvati policiju na broj 122. Policija je dužna odmah izaći na lice mjesta, odvojiti žrtvu od nasilnika, prikupiti dokaze i podnijeti izvještaj nadležnom tužilaštvu. Policija može izreći hitne zaštitne mjere, uključujući udaljenje nasilnika iz stana na period do 24 sata.
Centar za socijalni rad — žrtva se može obratiti centru za socijalni rad prema svom prebivalištu. Centar pruža psihosocijalnu podršku, smještaj u sigurnu kuću, pravno savjetovanje i koordinaciju sa drugim institucijama. Centar je obavezan postupiti po svakoj prijavi nasilja.
Tužilaštvo — žrtva može direktno podnijeti krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu. Tužilac je dužan ispitati prijavu i pokrenuti krivični postupak ukoliko postoji dovoljno dokaza.
Nevladine organizacije — brojne NVO u BiH pružaju podršku žrtvama nasilja, uključujući SOS telefone, pravno savjetovanje i smještaj u sigurne kuće. SOS telefon za žrtve nasilja u FBiH je 1265.
Pri prijavljivanju nasilja, preporučuje se:
- Sačuvati sve dokaze — fotografije povreda, poruke, zapise o incidentima
- Potražiti ljekarski pregled i dokumentirati povrede
- Identificirati svjedoke koji mogu potvrditi nasilje
- Pripremiti osnovne lične dokumente i neophodne stvari u slučaju hitnog napuštanja doma
Zaštitne mjere koje sud može izreći
Sud može izreći niz zaštitnih mjera radi zaštite žrtve od daljnjeg nasilja. Zaštitne mjere mogu se izreći u krivičnom postupku, ali i u posebnom postupku za zaštitu od nasilja u porodici koji se vodi pred nadležnim sudom.
Najčešće zaštitne mjere uključuju:
- Udaljenje iz stana — nasilniku se zabranjuje boravak u zajedničkom stanu na period do jedne godine, bez obzira na vlasništvo nad stanom
- Zabrana približavanja — nasilniku se zabranjuje približavanje žrtvi na određenu udaljenost
- Zabrana uznemiravanja — zabrana kontaktiranja žrtve putem telefona, poruka, društvenih mreža ili na bilo koji drugi način
- Obavezno psihosocijalno liječenje — nasilnik može biti obavezan na savjetodavni tretman za nasilno ponašanje
- Obavezno liječenje od zavisnosti — ukoliko je nasilje povezano sa alkoholizmom ili ovisnošću o drogama
Kršenje zaštitnih mjera predstavlja krivično djelo i kažnjava se kaznom zatvora. Žrtva može prijaviti svako kršenje zaštitne mjere policiji, koja je dužna odmah postupiti.
Sigurne kuće i podrška žrtvama
U BiH postoji mreža sigurnih kuća koje pružaju privremeni smještaj žrtvama nasilja u porodici i njihovoj djeci. Sigurne kuće djeluju u većim gradovima — Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru, Zenici i drugim gradovima — i pružaju besplatan smještaj, hranu, psihološku podršku i pravno savjetovanje.
Boravak u sigurnoj kući je povjerljiv — lokacija kuće se ne objavljuje javnosti kako bi se osigurala sigurnost štićenika. Žrtva može boraviti u sigurnoj kući do šest mjeseci, a u izuzetnim slučajevima i duže, do uspostavljanja sigurnih uslova za samostalan život.
Pored smještaja, sigurne kuće pružaju sveobuhvatnu podršku koja uključuje: psihološko savjetovanje, pomoć u ostvarivanju socijalnih i zdravstvenih prava, pravno zastupanje pred sudom, pomoć u pronalaženju zaposlenja i samostalnog smještaja, te podršku djeci koja su svjedočila ili bila žrtve nasilja.
Krivičnopravna zaštita i prava žrtve u postupku
Nasilje u porodici je krivično djelo prema krivičnim zakonima oba entiteta. Krivični zakon FBiH ("Službene novine FBiH", br. 36/03, s izmjenama) u članu 222. propisuje krivično djelo nasilja u porodici, za koje je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ukoliko je nasilje rezultiralo teškim tjelesnim povredama ili smrću, zaprjećene kazne su značajno teže.
Žrtva nasilja u porodici ima posebna prava u krivičnom postupku:
- Pravo na besplatnog punomoćnika — žrtva nasilja ima pravo na besplatnu pravnu pomoć
- Pravo na zaštitu identiteta — u određenim slučajevima, identitet žrtve može biti zaštićen od javnosti
- Pravo na informiranje — žrtva mora biti obaviještena o svim fazama postupka i statusu predmeta
- Pravo na naknadu štete — žrtva može u krivičnom postupku postaviti imovinskopravni zahtjev za naknadu štete
- Pravo na posebne uslove svjedočenja — žrtva može svjedočiti bez prisustva nasilnika u sudnici
Važno je naglasiti da je nasilje u porodici krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti — to znači da tužilac pokreće postupak čak i ako žrtva naknadno odluči povući prijavu. Ovo je izuzetno važna zaštitna mjera, jer žrtve nasilja su često pod pritiskom nasilnika da odustanu od prijave.
Svim žrtvama nasilja u porodici preporučuje se da što prije potraže stručnu pomoć — bilo od policije, centra za socijalni rad, nevladine organizacije ili advokata. Nasilje u porodici nije privatna stvar i niko ne zaslužuje da ga trpi. Pravni sistem BiH pruža mehanizme zaštite koje žrtve trebaju iskoristiti.