Pojam i zakonska definicija vanbračne zajednice
Vanbračna zajednica predstavlja životnu zajednicu muškarca i žene koji nisu zaključili brak, ali žive zajedno u zajednici koja po svom sadržaju i trajanju odgovara bračnoj zajednici. U Bosni i Hercegovini, ovaj oblik partnerskog života ima značajne pravne posljedice, iako se bitno razlikuje od braka po svom pravnom statusu i obimu prava koja iz njega proizilaze.
Porodični zakon Federacije BiH ("Službene novine FBiH", br. 35/05, 41/05, 31/14) u članu 3. definiše vanbračnu zajednicu kao zajednicu života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Porodični zakon Republike Srpske ("Službeni glasnik RS", br. 54/02, 41/08, 63/14) sadrži sličnu definiciju.
Ključni elementi koji čine vanbračnu zajednicu su: zajednica života (zajednički dom, vođenje domaćinstva, ekonomska zajednica), trajnost odnosa (minimalno tri godine ili kraće uz rođenje zajedničkog djeteta), te nepostojanje bračnih smetnji (partneri ne smiju biti u drugom braku ili vanbračnoj zajednici, moraju biti punoljetni i poslovno sposobni).
Imovinski odnosi vanbračnih partnera
Jedno od najvažnijih pitanja u kontekstu vanbračne zajednice je regulisanje imovinskih odnosa između partnera. Porodični zakon FBiH izričito predviđa da se na imovinske odnose vanbračnih partnera primjenjuju odredbe o imovinskim odnosima bračnih partnera. To znači da se imovina stečena radom tokom trajanja vanbračne zajednice smatra zajedničkom imovinom oba partnera.
Prema ovom principu, razlikuju se:
- Zajednička imovina — imovina stečena radom oba ili jednog partnera tokom trajanja vanbračne zajednice. Oba partnera imaju jednaka prava na zajedničku imovinu, bez obzira na to čijim je radom ili sredstvima stečena
- Posebna imovina — imovina koju je svaki partner imao prije zasnivanja vanbračne zajednice, kao i imovina stečena tokom zajednice nasljedstvom, poklonom ili drugim besplatnim pravnim poslom
U praksi, dokazivanje postojanja vanbračne zajednice i opsega zajedničke imovine često je složeno, jer ne postoji formalni akt (poput vjenčanog lista) koji bi dokumentirao početak zajednice. Partneri moraju dokazivati trajanje i sadržaj zajednice svjedocima, dokumentima o zajedničkom adresi, zajedničkim računima i drugim dokazima.
"Na imovinske odnose lica koja žive u vanbračnoj zajednici primjenjuju se odredbe ovog zakona o imovinskim odnosima bračnih partnera." — Porodični zakon FBiH, čl. 263.
Prava vanbračnih partnera u pogledu izdržavanja
Porodični zakon FBiH predviđa da vanbračni partneri imaju pravo na međusobno izdržavanje pod istim uslovima kao i bračni partneri. To znači da partner koji nema dovoljno sredstava za život, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo zahtijevati izdržavanje od drugog partnera, pod uslovom da vanbračna zajednica ispunjava zakonom propisane uslove.
Međutim, u praksi je ostvarivanje ovog prava složenije nego kod bračnih partnera, jer podnosilac zahtjeva mora prvo dokazati postojanje vanbračne zajednice — njeno trajanje, sadržaj i karakter. Tek nakon utvrđivanja da vanbračna zajednica zaista postoji i ispunjava zakonske kriterije, sud može razmatrati zahtjev za izdržavanje.
Pravo na izdržavanje vanbračnog partnera prestaje sklapanjem braka ili zasnivanjem nove vanbračne zajednice sa drugom osobom, stjecanjem dovoljnih sredstava za život ili smrću jednog od partnera.
Nasljedna prava vanbračnih partnera
Pitanje nasljednih prava vanbračnih partnera jedno je od najkontoverznijih u pravnom sistemu BiH. Zakon o nasljeđivanju u Federaciji BiH ("Službene novine FBiH", br. 80/14) izričito predviđa da vanbračni partner koji je živio u vanbračnoj zajednici koja ispunjava uslove propisane porodičnim zakonom ima pravo nasljeđivanja kao i bračni partner.
To znači da vanbračni partner nasljeđuje u prvom nasljednom redu, zajedno sa djecom ostavitelja, i ima pravo na jednak dio nasljedstva kao i svako dijete. Ako ostavitelj nema djece, vanbračni partner nasljeđuje zajedno sa roditeljima ostavitelja u drugom nasljednom redu.
Ipak, za ostvarivanje nasljednih prava, vanbračni partner mora u ostavinskom postupku dokazati postojanje vanbračne zajednice. To se najčešće čini putem:
- Izjava svjedoka koji mogu potvrditi zajedničko življenje
- Dokaza o zajedničkoj adresi stanovanja
- Zajedničkih finansijskih obaveza (krediti, računi)
- Dokaza o zajedničkoj djeci
- Fotografija i druge dokumentacije koja svjedoči o zajedničkom životu
U Republici Srpskoj, regulativa je nešto drugačija. Zakon o nasljeđivanju RS također priznaje nasljedna prava vanbračnom partneru, ali pod strožijim uslovima, uključujući zahtjev da je zajednica trajala duže i da je bila opštepoznata u društvenoj sredini u kojoj su partneri živjeli.
Razlike između vanbračne zajednice i braka
Iako zakon u značajnoj mjeri izjednačava vanbračnu zajednicu sa brakom, postoje važne razlike koje partneri trebaju imati na umu:
- Formalni dokaz — brak se dokazuje izvodom iz matične knjige vjenčanih, dok se vanbračna zajednica mora dokazivati drugim sredstvima, što može biti složeno i vremenski zahtjevno
- Automatsko dejstvo — brak proizvodi pravna dejstva od trenutka zaključenja, dok vanbračna zajednica proizvodi dejstva tek nakon ispunjenja zakonskih uslova (tri godine trajanja ili zajedničko dijete)
- Socijalna prava — u praksi, vanbračni partneri često nailaze na poteškoće u ostvarivanju socijalnih prava (zdravstveno osiguranje po osnovu partnera, porodična penzija), jer institucije ne prepoznaju uvijek vanbračnu zajednicu
- Prezime — vanbračni partner nema pravo na preuzimanje prezimena drugog partnera bez posebnog postupka promjene prezimena
- Međunarodno priznavanje — dok se brak automatski priznaje u drugim državama, vanbračna zajednica može imati različit pravni tretman u različitim jurisdikcijama
Prestanak vanbračne zajednice i zaštita prava
Vanbračna zajednica prestaje sporazumom partnera, faktičkim prekidom zajedničkog života, sklapanjem braka (bilo međusobno, bilo sa trećom osobom) ili smrću jednog od partnera. Za razliku od braka, za prestanak vanbračne zajednice nije potrebna sudska odluka — zajednica prestaje samim činom prekida zajedničkog života.
Međutim, prestanak vanbračne zajednice može zahtijevati sudske postupke u pogledu podjele zajedničke imovine, izdržavanja i pitanja vezanih za zajedničku djecu. U tim postupcima, sud primjenjuje iste principe kao i kod razvoda braka, ali sa dodatnim teretom dokazivanja postojanja i trajanja vanbračne zajednice.
Za vanbračne partnere posebno je važno da već tokom trajanja zajednice vode računa o dokumentiranju svog odnosa. Preporučuje se zaključivanje pisanih sporazuma o uređenju imovinskih odnosa, vođenje evidencije o zajedničkim ulaganjima i troškovima, te prijavljivanje zajedničke adrese stanovanja.
S obzirom na složenost pravnog statusa vanbračne zajednice i česte praktične poteškoće u dokazivanju i ostvarivanju prava, svim osobama koje žive u vanbračnoj zajednici preporučuje se konsultacija sa advokatom specijaliziranim za porodično pravo. Advokat može pomoći u uređenju imovinskih odnosa, pripremi sporazuma o partnerskim odnosima i zaštiti prava u slučaju prestanka zajednice.