Šta je testament i zašto je važan?
Testament (oporuka) je jednostrana, strogo lična i opoziva izjava volje kojom ostavitelj određuje kako će se njegova imovina raspodijeliti nakon smrti. U pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, testament je regulisan Zakonom o nasljeđivanju Federacije BiH (Službene novine FBiH, br. 80/14) i Zakonom o nasljeđivanju Republike Srpske (Službeni glasnik RS, br. 1/09, 55/09).
Testament je jedini pravni instrument koji omogućava ostavitelju da sam odredi sudbinu svoje imovine nakon smrti. Bez testamenta, imovina se raspodjeljuje prema zakonskim pravilima o nasljednim redovima, što ne mora uvijek odgovarati željama ostavitelja. Upravo zato je sastavljanje testamenta izuzetno važno za svaku osobu koja želi osigurati da njena imovina bude raspodijeljena prema njenim željama.
Važno je naglasiti da testament mora ispunjavati određene formalne uslove da bi bio punovažan. Nepoštivanje propisane forme jedan je od najčešćih razloga zbog kojih se testamenti proglašavaju ništavnim u sudskim postupcima.
Vrste testamenta prema bosanskohercegovačkom pravu
Zakon o nasljeđivanju poznaje nekoliko vrsta testamenta, od kojih svaka ima svoje specifičnosti u pogledu forme i uslova punovažnosti:
- Svojeručni (holografski) testament — ostavitelj ga piše sopstvenom rukom u cijelosti, datira ga i potpisuje. Ovo je najjednostavnija forma testamenta koja ne zahtijeva prisustvo svjedoka niti ovjeru.
- Pisani testament pred svjedocima (alografski testament) — ostavitelj pred dva svjedoka izjavljuje da je pročitao i potvrdio sadržaj testamenta, a zatim ga potpisuje u njihovom prisustvu. Svjedoci takođe potpisuju testament.
- Sudski testament — sačinjava ga nadležni sud na zahtjev ostavitelja. Sud sastavlja zapisnik u koji unosi izjavu volje ostavitelja, a ostavitelj potpisuje zapisnik.
- Notarski testament — sačinjava ga notar u formi notarski obrađene isprave. Ovo je najpouzdanija forma testamenta jer notar provjerava identitet ostavitelja, njegovu poslovnu sposobnost i dobrovoljnost izjave.
- Usmeni testament — dozvoljen je samo u izuzetnim okolnostima kada ostavitelj nije u mogućnosti sačiniti pisani testament (npr. neposredna opasnost po život). Daje se pred dva svjedoka i važi samo 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti.
- Međunarodni testament — sačinjava se u skladu sa Konvencijom o jednoobraznom zakonu o formi međunarodnog testamenta.
Formalni uslovi punovažnosti testamenta
Da bi testament bio punovažan, moraju biti ispunjeni kako opći tako i posebni formalni uslovi. Opći uslovi odnose se na sposobnost ostavitelja da sačini testament, dok se posebni uslovi odnose na formu konkretne vrste testamenta.
Opći uslovi punovažnosti testamenta su:
- Testamentalna sposobnost — ostavitelj mora biti punoljetan (navršio 18 godina) i sposoban za rasuđivanje u momentu sačinjavanja testamenta. Maloljetnik koji je navršio 16 godina može sačiniti testament samo u sudskom ili notarskom obliku.
- Slobodna volja — testament mora biti izraz slobodne volje ostavitelja. Testament sačinjen pod prisilom, prijetnjom ili prevarom je ništavan.
- Određenost sadržaja — sadržaj testamenta mora biti dovoljno određen ili odrediv da se može utvrditi volja ostavitelja.
Posebni formalni uslovi zavise od vrste testamenta. Za svojeručni testament, neophodna je vlastoručnost cijelog teksta, datum i potpis. Za alografski testament, neophodna su dva svjedoka koji moraju biti prisutni istovremeno. Za sudski i notarski testament, neophodna je identifikacija ostavitelja i poštivanje procedure propisane zakonom.
Praktični savjet: Ako niste sigurni koju formu testamenta izabrati, najsigurniji izbor je notarski testament. Notar će osigurati da su ispunjeni svi formalni uslovi, čime se značajno smanjuje rizik od kasnijeg pobijanja testamenta.
Sadržaj testamenta — šta ostavitelj može odrediti?
Sloboda testiranja je jedno od temeljnih načela nasljednog prava. Ostavitelj ima široku slobodu da testamentom odredi kako će se raspodijeliti njegova imovina, ali ta sloboda nije apsolutna — ograničena je institutom nužnog nasljednog dijela.
Testamentom ostavitelj može:
- Odrediti jednog ili više nasljednika i njihove nasljedne dijelove
- Odrediti zapise (legate) — obavezati nasljednika da određenom licu preda određenu stvar ili iznos novca
- Postaviti uslove i rokove za nasljeđivanje
- Odrediti zamjenskog nasljednika za slučaj da prvi nasljednik ne može ili neće nasljeđivati
- Isključiti nedostojnog nasljednika iz nasljedstva
- Odrediti izvršioca testamenta
- Dati naloge nasljednicima
Međutim, ostavitelj ne može testamentom u potpunosti lišiti nasljedstva svoje nužne nasljednike (djecu, bračnog partnera, roditelje). Nužni nasljednici imaju pravo na nužni dio koji iznosi polovinu zakonskog nasljednog dijela, i taj dio ne može biti umanjen testamentom.
Opoziv i izmjena testamenta
Jedna od temeljnih karakteristika testamenta je njegova opozivost — ostavitelj može u svako doba opozvati ili izmijeniti testament, bez navođenja razloga i bez saglasnosti bilo koga. Opoziv može biti izričit ili prešutan.
Izričit opoziv vrši se sačinjavanjem novog testamenta u kojem ostavitelj izjavljuje da opoziva raniji testament, ili sačinjavanjem posebne izjave o opozivu u formi propisanoj za testament. Prešutan opoziv nastaje kada ostavitelj sačini novi testament čije odredbe su u suprotnosti sa ranijim testamentom — u tom slučaju, raniji testament se smatra opozvanim u dijelu u kojem je u suprotnosti sa novijim.
Takođe, uništenje testamenta od strane ostavitelja smatra se opozivom. Ako ostavitelj uništi sve primjerke svojeručnog testamenta, smatra se da je testament opozvan. Kod notarskog testamenta, izvornik se čuva kod notara, pa samo uništenje otpravka (primjerka) ne znači opoziv.
Praktični savjet: Kada sačinjavate novi testament, uvijek izričito navedite da opozivate sve ranije testamente. To sprečava nedoumice i sporove oko toga koji testament je važeći. Također, obavijestite osobu od povjerenja o lokaciji testamenta kako bi se mogao pronaći nakon vaše smrti.
Čuvanje testamenta i postupak nakon smrti ostavitelja
Pravilan smještaj i čuvanje testamenta je jednako važno kao i njegov sadržaj. Svojeručni testament ostavitelj može čuvati sam, predati ga na čuvanje sudu ili notaru, ili ga povjeriti osobi od povjerenja. Preporučljivo je da testament bude pohranjen na siguran način i da barem jedna pouzdana osoba zna za njegovo postojanje.
Notarski testament se čuva u notarskom arhivu, a podatak o njegovom postojanju upisuje se u Registar testamenata koji vodi Notarska komora. Ovo je značajna prednost notarskog testamenta jer se time osigurava da testament neće biti izgubljen ili uništen.
Nakon smrti ostavitelja, lice kod kojeg se testament nalazi dužno je da ga bez odlaganja preda nadležnom sudu ili da ga objavi. Sud testament otvara i proglašava na ročištu, o čemu sastavlja zapisnik. Sadržaj testamenta se saopštava zainteresovanim licima, a nasljednici imaju pravo pobijati testament iz zakonom predviđenih razloga.
Svako lice koje pronađe testament ostavitelja dužno je predati ga sudu. Sakrivanje, uništavanje ili falsifikovanje testamenta predstavlja krivično djelo i razlog za nedostojnost nasljeđivanja.
Praktični savjet: Razmislite o deponiranju testamenta kod notara ili suda, čak i ako se radi o svojeručnom testamentu. Na taj način osiguravate da testament bude sačuvan i dostupan u ostavinskom postupku. Cijena deponiranja je relativno niska u poređenju sa sigurnošću koju pruža.